galij (lat. gallus: pijetao, po latiniziranom prezimenu francuskog kemičara Paula Emilea Lecoqa koji ga je otkrio, 1838–1912), simbol Ga (gallium), kemijski element (atomski broj 31, relativna atomska masa 69,72), mekan, srebrnast metal vrlo niska tališta (29,76 °C) i relativno visoka vrelišta (oko 2400 °C), pa među svim metalima ima najveće temperaturno područje tekućeg agregatnog stanja i pogodan je za punjenje kremenih termometara, uporabivih do 1200 °C, te kao medij za izmjenu topline u reaktorskoj tehnici. U prirodi se najviše galija nalazi u obliku primjesa u cinkovim rudama i boksitu. Dobiva se elektrolizom lužnate otopine galijeva hidroksida, a vrlo čisti galij za poluvodiče proizvodi se elektrolizom galijeva klorida pročišćena zonskom rafinacijom. Po kemijskim je svojstvima sličan aluminiju; u spojevima najčešće trovalentan. Najvažniji su poluvodički spojevi galija s arsenom (galijev arsenid), fosforom i antimonom. Oni pokazuju poluvodička svojstva i imaju danas izuzetnu važnost u elektronici, posebice u optoelektronici, gdje se primjenjuju za izradbu poluvodičkih elemenata, osobito dioda (fotodioda, svjetlećih dioda, poluvodičkih lasera), tranzistora, integriranih sklopova i dr.
